Šta je starije koka ili jaje?
Da li ste znali da je predak današnje, nama dobro poznate domaće kokoške, nekada bio dio jedne od najstarijih i najfascinantnijih životinjskih linija na Planeti? Da — kokoške su zaista rođaci dinosaurusa. Genetske i anatomske studije potvrđuju da su sve moderne ptice potomci teropodnih dinosaura, iste one grupe kojoj je pripadao i legendarni Tyrannosaurus rex. U fosilnim zapisima iz perioda krede (oko 66 miliona godina prije danas) vidi se da su manji perjasti dinosauri, poput Archaeopteryxa, predstavljali prelazni oblik između klasičnih teropoda i prvih ptica. Genom kokoške (Gallus gallus domesticus) pokazuje sličnosti u kolagenu i strukturi kostiju sa T. rex-om — što je potvrdilo i istraživanje Harvard-a i Smithsonian-a (Asara et al., Science, 2007). Dakle, kada gledaš kokošku, gledaš modernog, minijaturnog „dinosaurusa“ koji je preživio planetarnu kataklizmu.
Divlji predak domaće kokoške zove se Crvena džunglovska kokoš (Gallus gallus). Potječe iz tropskih šuma Indije, Tajlanda, Mjanmara i Vijetnama, gdje je živjela u toplim, vlažnim područjima bogatim vegetacijom. Nikada nije morala preživljavati zime — zato domaće kokoši ni danas nemaju prirodnu otpornost na hladnoću. Hranila se sjemenkama, insektima, izdancima biljaka i plodovima, a spavala na drveću jer je odlična letačica. Bile su vrlo prilagodljive i mogle živjeti na nadmorskoj visini od nula do 1800 metara. Nastanjivale su kišne šume, džungle, bambusove i mangrove šume. Često su u većim skupinama izlazile na rubove kultivisanih područja u potrazi za hranom.
Prve domaće kokoši pojavile su se oko 8.000 godina p.n.e. Najstariji dokazi dolaze iz Jugoistočne Azije, odakle su se preko Indije i Kine širile ka Perziji i Egiptu. U Evropu stižu tek oko 800. godine p.n.e., zahvaljujući trgovini i ratovima. U početku uopšte nisu bile uzgajane za hranu. Ljudi su ih koristili za borbe, religijske obrede i proročanstva — naročito Rimljani i Grci. Tek mnogo kasnije kokoš prestaje biti „sveta“ životinja i postaje „hrana“.
Kroz selektivni uzgoj, ljudi su stvorili kokoške koje se danas znatno razlikuju od svojih divljih predaka: slabije lete, proizvode jaja tokom cijele godine (dok divlje kokoši snesu tek 10–15 godišnje), i izgubile su gotovo sve prirodne instinkte, uključujući izbjegavanje predatora. Većina današnjih pasmina — Leghorn, Sussex, Brahma i mnoge druge — rezultat su umjetne selekcije, a ne prirode. Mnoge više ne znaju ni napraviti gnijezdo bez ljudske pomoći.
Nekada su hodale slobodno i bile gospodarice jednih od najvećih šumskih prostranstava poznatih ljudskoj vrsti, a danas su svedene na mašine za proizvodnju jaja, zatvorene u skućene i neadekvatne prostore, samo da bi ispunile ljudsku potrebu za održavanjem iluzije vlastitog mjesta na vrhu piramide.
