ŽIVOT NA RUBU EGZISTENCIJE
Nosorozi su jedne od najvećih i najprepoznatljivijih životinja na svijetu. Pripadaju porodici Rhinocerotidae, koja uključuje pet vrsta - bijeli nosorog, crni nosorog, veliki jednorogi nosorog, javanski nosorog i sumatranski nosorog. Ove vrste žive u različitim staništima širom Afrike i Azije, u različitim staništima kao što su to savane, travnjaci, tropske šume i močvare. Rog definitivno predstavlja najpopularniju karakteristiku nosoroga, a služi im za odbranu, kopanje i natjecanje sa drugim nosorozima. Koža im je prekrivena naborima i dlakama koji im pomažu u regulaciji tjelesne temperature i štite ih od parazita. Njihova veličina ovisi o samoj vrsti, ali mogu težiti do 3,5 tone i biti dugački do 4 metra dužine.
Nosorozi imaju dugu i bogatu historiju suživota sa ljudima i smatraju se generalno jednom od najstarijih životinjskih vrsta na svijetu. Njihovi obrisi zabilježeni su još na drevnim pećinskim slikama, a nosorozi su poštovani kroz raznolike tradicije i kulture i predstavljeni su u mnogobrojnim mitovima i legendama. Danas je njihova uloga u ekosistemu jednako bitna kao i prije nekoliko hiljada godina, jer pomažu u oblikovanju krajolika u kojima žive, raspršivanju sjemena i stvaranju staništa za druge životinje. Ipak, nosorozi se danas suočavaju sa ozbiljnom prijetnjom izumiranja, koja se javlja kao rezultat različitih ljudskih aktivnosti. Krivolov, gubitak staništa i klimatske promjene neki su od glavnih faktora koji su uzrokovali dramatičan pad populacija nosoroga u proteklom stoljeću. Prema posljednjim procjenama, u divljini je ostalo još samo oko 27.000 nosoroga, a tri od pet vrsta su kritično ugrožene.
Bijeli nosorog - Ceratotherium simum, predstavlja najveću i danas najbrojniju od svih vrsta nosoroga, sa dvije podvrste, južni bijeli nosorog i sjeverni bijelog nosorog. Južni bijeli nosorog se uglavnom nalazi na teritoriji Južne Afrike, posebno u Namibiji, Zimbabveu i Bocvani i ima populaciju od oko 18.000 jedinki. Sjeverni bijeli nosorog nekada je bio rasprostranjen širom Centralne Afrike, ali je nakon decenija krivolova i građanskog rata smanjen na samo dvije ženke. Posljednji mužjak sjevernog bijelog nosoroga uginuo je 2018. godine, čime je ova podvrsta funkcionalno izumrla. Crni nosorog - Diceros bicornis ima četiri podvrste: jugozapadni crni nosorog, jugoistočni crni nosorog, istočni crni nosorog i zapadni crni nosorog. Jugozapadni crni nosorog nalazi se uglavnom u Namibiji i Južnoj Africi, jugoistočni crni nosorog u Južnoj Africi i Zimbabveu, a istočni crni nosorog u Keniji, Tanzaniji i Ruandi. Zapadni crni nosorog nekada je bio rasprostranjen širom Zapadne Afrike, ali je 2011. godine proglašen izumrlim zbog krivolova. Ukupna populacija crnih nosoroga danas iznosi oko 5.600 jedinki. Veliki jednorogi nosorog - Rhinoceros unicornis, također poznat kao indijski nosorog ili azijski jednorogi nosorog, nalazi se uglavnom u Indiji i Nepalu. Danas u divljini ima populaciju od oko 3.600 jedinki, što ga čini najuspješnijom vrstom azijskih nosoroga. Indijski nosorog dosta vremena provodi u rijekama i močvarama. Uglavnom je samac, ali može formirati male grupe tokom sezone parenja.
Javanski nosorog - Rhinoceros sondaicus je najrjeđa i najugroženija od svih vrsta nosoroga. Ima dvije podvrste: indonezijskog javanskog nosoroga i vijetnamskog javanskog nosoroga. Indonezijski javanski nosorog nalazi se samo u Nacionalnom parku ''Ujung Kulon'' na zapadnom dijelu Jave u Indoneziji i ima populaciju od oko 60 jedinki. Vijetnamski javanski nosorog nekada je bio rasprostranjen širom jugoistočne Azije, ali je 2010. godine proglašen izumrlim, nakon što su posljednju jedinku ubili krivolovci u Nacionalnom parku ''Cat Tien'' u Vijetnamu. Javanski nosorog ima jedan rog na nosu koji može narasti do 25 cm dužine. Sumatranski nosorog - Dicerorhinus sumatrensis je najmanji od svih vrsta nosoroga. Ima dvije podvrste: zapadni sumatranski nosorog i istočni sumatranski nosoroga. Zapadni sumatranski nosorog se uglavnom nalazi na Sumatri u Indoneziji i ima populaciju od oko 80 jedinki. Istočni sumatranski nosorog se uglavnom nalazi na Borneu u Maleziji i ima populaciju od oko 20 jedinki. Sumatranski nosorog ima dva roga na nosu, ali je zadnji rog obično vrlo mali ili ga nema. Bliže je srodan konjima nego drugim nosorozima i poznat je po karakterističnom oglašavanju i različitim vokalizacijama koje može proizvesti.
Iako nije jedini uzrok izumiranja i pada populacije nosoroga, krivolov se definitivno može smatrati temeljnim uzrokom za to. Krivolov podrazumijeva nezakonito ubijanje životinja radi prodaje nekih dijelova njihovog tijela. Nosorozi se love uglavnom zbog svojih rogova, koji su veoma cijenjeni u nekim azijskim zemljama, posebno u Kini i Vijetnamu, gdje se koriste kao statusni simbol ili u tradicionalnoj medicini. Rog nosoroga je napravljen od keratina, iste supstance kao ljudska kosa i nokti, i nema nikakva dokazana ljekovita svojstva. Krivolov je vođen velikom potražnjom i malom ponudom rogova nosoroga, što ga čini jednom od najskupljih proizvoda na svijetu, vrijednijim od zlata ili kokaina na crnom tržištu. Krivolovci su često naoružani sofisticiranim oružijem i opremom, što ih čini vrlo opasnim za čuvare protiv krivolova koji svakodnevno riskiraju svoje živote kako bi zaštitili nosoroge. Krivolov također podstiče korupciju, nasilje i nestabilnost u mnogim regijama u kojima nosorozi žive.
Krivolov je izazvao dramatičan pad populacija nosoroga tokom prošlog stoljeća. Tako je 1900. godine populacija nosoroga širom Afrike i Azije iznosila i do 500.000 jedinki, a do 1970. bilo ih je samo 70.000. Trenutačni podaci ukazuju na to da je ukupna populacija nosoroga 2020. godine iznosila tek 27.000. Neke podvrste su već izumrle zbog krivolova, kao što je to zapadni crni nosorog i vijetnamski javanski nosorog, dok su druge vrste također ozbiljno ugrožene, ili kao što je to slučaj sa sjevernim bijelim nosorogom i javanskim nosorogom na rubu izumiranja. Gubitak prirodnih staništa nosoroga također se smatra značajnim uzrokom za smanjenje populacije nosoroga u divljini, a koje podrazumijeva uništavanje ili degradaciju prirodnih područja zbog ljudskih aktivnosti kao što su poljoprivreda, sječa drva, rudarstvo, razvoj infrastrukture i urbanizacija. Gubitak staništa smanjuje količinu i kvalitetu hrane, vode, skloništa i prostora koji je dostupan za nosoroge, a također fragmentira njihovu populaciju u manje i izolovanije grupe koje su podložnije srodstvu, bolestima i krivolovu. Gubitak staništa također utiče i na druge životinje i biljke koje dijele isti ekosistem, smanjujući biodiverzitet određenih područja i trajno mijenjajući njegovu strukturu.
