KLAĐENJE NA ŽIVOT
Mnogi ljudi trke konja smatraju bezazlenim sportom u kojem su životinje voljni učesnici koji potpuno uživaju u uzbuđenju. Istina je da se iza kulisa krije priča o ogromnoj patnji. Konji su socijalne životinje koje žive pretežno u ravnicama, ali trkaći konji obično su smješteni u izolaciji i zatvorenom prostoru. Stereotipno ponašanje – koje se manifestira kao abnormalna, obično ponavljajuća ponašanja, koja proizlaze iz frustracije, stresa i inhibicije prirodnog ponašanja nije neuobičajena kod trkaćih konja. To uključuje prevalenciju ‘’grizanja krevetića ‘’ (engl. crib-bitting) - (ponovljajuće oralno ponašanje u kojem konj usisava veliku količinu zraka) i tzv. ‘’njihanje‘’ (ponavljajuće ponašanje gdje se konj njiše na prednjim nogama, pomjerajući svoju težinu naprijed-nazad).
Trke izlažu konje značajnom riziku od povreda, a ponekad i smrti uslijed traume (npr. slomljenog vrata) ili hitne eutanazije. Izgledi u ovoj industriji nisu na strani konja, pokazuje istraživanje u Australiji o riziku od smrti u trkama konja na ravnom terenu otkrila su približno jedan smrtni ishod na 1000 startova konja. Svake sedmice u prosjeku 24 konja dožive fatalne povrede na trkaćim stazama širom SAD-a a taj broj i dalje raste. Između 2009. i 2011. otprilike 3600 konja uginulo je tokom trka - 635 samo u Kaliforniji. Ove statistike čak ne uključuju broj ubijenih konja prije samih trka. PETA je 2011. godine u tajnosti prisustvovala aukcijama za čistokrvne konje koje su se zvale "under-tack" izložbe, u kojima su mladi konji prisiljeni sudjelovati u bezobzirnim brzinskim ogledima - koje je jedan džokej nazvao "samoubilačke izložbe" - kako bi impresionirali potencijalne kupce. PETA je dokumentovala kako tjeranje ovih mladih, nerazvijenih konja da trče ekstremnim brzinama dovodi do smrtonosnih povreda opasnih po život.
‘’Poticanje nezrelih dvogodišnjih konja na brzinu prije nego što dostignu fizičku i mentalnu zrelost je bezobzirno opasno i sistemski štetno za životinju, a također se pokazalo nepouzdanim za potencijalne kupce kao pokazatelj budućih trkaćih sposobnosti.‘’
— Dr. Sheila Lyons
METODE TRENINGA
Konji su rutinski podvrgnuti korištenju bolnih metoda u treninzima i trkama sa malo razumijevanja njihovog utjecaja na konje i jesu li zapravo učinkovite. Najviše zabrinjava rutinska upotreba bičeva i ilegalnih sprava za elektrošok na treninzima i trkama. Bičevi mogu izazvati lokaliziranu traumu i oštećenje tkiva konja. Štaviše, zadnjih 100 metara trke - kada se konji mogu bičevati neograničen broj puta - upravo je vrijeme kada su konji umorniji i imaju manje kapaciteta za odgovor. Na trci 2008. godine u SAD-u konj po imenu Appeal to the City imao je krvarenje oko oka kada je džokej Jeremy Rose "ekstremno zloupotrijebio bič". Tijekom pobjede u Kentucky Derbyju, američkog Pharoaha džokej Victor Espinoza udario je bičem najmanje 32 puta. Godine 2013. PETA je dokumentovala da su vrhunski treneri i džokeji priznali da su koristili ilegalne elektrošokove na konjima.
Neovisna anketa koju je sproveo RSPCA u Australiji otkrila je da 69% australaca smatra da se konji ne bi trebali bičevati u normalnom tijeku trke, a 71% koji posjećuju konjske trke ili se klade na njih, ne bi se pokolebali da bičevi budu zabranjeni i nastavili bi sudjelovati u događajima i aktivnostima na konjskim trkama. To je u skladu sa anketom prethodnog neovisnog nacionalnog ispitivanja javnog mnjenja koje je vršio RSPCA 2017. Trkaća industrija dugo se vodila politikom koištenja bičeva kao načinom da se trke učine poštenijima i sigurnijima. Međutim, nedavna studija usporedila je 126 trka "dopuštenih bičevanja" i trka "bez bičevanja" u Ujedinjenom Kraljevstvu i nije pronašla nikakvu razliku u kretanju na stazi, smetnjama na stazi, incidentima povezanim s ponašanjem džokeja ili vremenu završetka trke. Bičevi ne čine trke bržima, pravednijima ili sigurnijima.
Također, jedna od nehumanijih metoda u trkaćoj industriji je korištenje 'vezica za jezik' - uskog remena kojim se veže jezik konja za donju vilicu u pokušaju da se spriječi 'gušenje' pri velikom intenzitetu ili izbjegavanje ugriza kada uzrokuje nelagodu. Koristi se jer je konja lakše kontrolisati kada se uzdama vrši pritisak na žvalu na jeziku konja što ih prisiljava da budu popustljivi. Problemi povezani s korištenjem vezice za jezik uključuju znakove boli, tjeskobe i uznemirenosti konja, otežano gutanje, posjekotine i razderotine na jeziku, modrice i otekline. Vezice za jezik su neugodne i uznemirujuće za konja, koriste se bez ikakve potrebe za veterinarskom dijagnozom, a postoji malo ili nimalo dokaza da je njihova upotreba učinkovita ili korisna.
DOPING
Nezavidnu statistiku čini i zloupotreba lijekova u neterapijske svrhe, kako legalnih tako I ilegalnih. Mnogi stručnjaci tvrde kako lijekovi za poboljšanje performansa često maskiraju bol, dopuštajući konjima da se utrkuju i treniraju s ozljedama koje bi inače bile previše bolne za trčanje. Godine 2013. PETA je istražila štale vodećeg trenera Stevea Asmussena i otkrila da je gotovo svaki konj dobio niz lijekova i "tretmana", uključujući sljedeće:
Thyroxine—lijek na recept koji se koristi za liječenje hipotireoze i povoljno ubrzava metabolizam—bio je davan većini, ako ne i svim, konjima, očito bez ikakvih dokaza o bolesti štitnjače.
Lasix - diuretik namijenjen samo za sprječavanje plućnog krvarenja tijekom ekstremnog vježbanja kod nekih konja koji također prikriva prisutnost drugih lijekova i poboljšava performanse uzrokujući brzi gubitak težine - naizgled je davan svakom konju u štali. Lasix je zabranjen na dan trke u većini zemalja, ali više od 90 % čistokrvnih pasmina u SAD-u dobiva lijek unutar nekoliko sati nakon trke.
Noge konja spaljivane su tekućim azotom (postupak koji se naziva '' zamrzavanje '') i drugim iritantnim hemikalijama, što im uzrokuje nesnošljivu bol—navodno kako bi se potaknuo protok krvi u njihovim bolnim nogama.
Konjima su davani relaksansi mišića, sedativi i drugi jaki lijekovi za liječenje bolesti poput čira, hromosti i upala, čak i kada životinje nisu imale vidljive simptome.
ŽIVOT POSLIJE ''KARIJERE''
Oko 130 000 američkih konja zaklano je u Meksiku i Kanadi 2015. godine, ali industrija rodea, trka i izložbi – zajedno s drugim neodgovornim uzgajivačima – nastavljaju izbacivati stotine hiljada konja godišnje. Dvije trećine konja koji idu na klanje su tzv. četvrtasti konji, a mnogi su izbačeni iz industrije rodea ili trka. Procjenjuje se da industrija čistokrvnih trka godišnje šalje oko 10 000 konja na klanje, što znači da će polovica od 20 000 novih ždrebadi rođenih svake godine biti ubijeno zbog mesa. PETA 2011. godine objavljuje videosnimak unutar štala za uzgoj u Darleyu u Kentuckyju, jednom od najskupljih uzgojnih objekata za čistokrvnu rasu na svijetu, gdje su pastusi bili natjerani da "pokriju" više od stotinu kobila svaki u sezoni parenja.
Za razliku od životinja koje se posebno uzgajaju radi mesa, velika većina konja namijenjenih klanju liječena je mnoštvom protuupalnih lijekova, antibiotika, lijekova protiv parazita, hormona, pa čak i ilegalnih lijekova za poboljšanje performansa za koje se zna da su opasni ljudima. Ono što najviše zabrinjava je često korišteni nesteroidni protuupalni lijek pod nazivom fenilbutazon, ili "bute" - poznati kancerogen kod ljudi koji može uzrokovati toksičnost koštane srži, pa čak i smrt. Bute je zabranjen za upotrebu na životinjama koje se uzgajaju radi mesa, ali ne postoji pouzdan sustav koji bi osigurao da konji ubijeni za prehranu ljudi nisu tretirani buteom ili drugim visoko toksičnim i zabranjenim tvarima.
Stansall i Animal Aid su 2021. godine surađivali su s BBC Panorama na razotkrivanju klaonica konja. Istragom je utvrđeno da je oko 4000 rasnih rasnih konja ubijeno u klaonicama u Velikoj Britaniji i Irskoj od 2019. “Konjsko meso je otprilike jednako zdravo kao i hrana kontaminirana DDT-om.” — Nicholas Dodman, profesor na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta Tufts Poražavajuća činjenica je ta da je razlog zbog čega ova industrija idalje egzistira, prihod od poreza u 53 zemlje svijeta u iznosu od preko 100 milijardi dolara godišnje.
