Mliječni put
Posljednjih nekoliko godina, velika pozornost posvećuje se mliječnoj industriji i praksama koju ona provodi. Stručnjaci iz ove oblasti ukazuju na mnogobrojne probleme koji se javljaju u vezi sa načinima na koji se tretiraju životinje koje se nalaze na industrijskim farmama mlijeka, ali i brojnim nepravilnostima koje se vezuju za proizvodnju i obradu mliječih proizvoda. Zabrinjavajući podaci pronalaze se i u vezi sa rezultatima istraživanja mliječne industrije u pogledu zagađivanja okoliša, s obzirom na to da se posljednjih decenija globalna proizvodnja mlijeka povećala za preko 50%. Protekle godine, vrijednost globalnog tržišta mliječnih proizvoda dostigla je 893 milijarde američkih dolara, a procijenjeno je da će taj broj doseći 1,243 milijarde do 2028. godine.
Procijenjeno je da trenutno u svijetu postoji preko 270 miliona krava koje proizvode mlijeko. U Sjedinjenim Američkim Državama prema procjenama ima oko 9,4 miliona muznih krava, 23 miliona njih na području Evropske unije i oko 6 miliona na području Australije i Novog Zelanda. Proizvodnja mlijeka posljednjih nekoliko godina također je u porastu u Aziji, uključujući zemlje koje nisu tradicionalno poznate po potrošnji mlijeka, kao što je to prije svega Kina, u kojoj je procijenjeno da trenutačno egzistira više od 12 miliona krava koje proizvode mlijeko. Evropska unija je 2021. godine proizvela više kravljeg mlijeka nego bilo koja druga regija na svijetu, oko 145 miliona metričkih tona. Prije početka industrijskog uzgoja, krave su proizvodile količinu mlijeka koja je bila potrebna za prehranu svojih teladi, što je u prosjeku iznosilo oko jedan galon mlijeka dnevno. Selektivnim uzgojem i upotrebom umjetnih hormona, moderne prakse uzgoja krava u mliječnoj industriji, drastično su povećale prosječnu proizvodnju mlijeka na sedam i po galona po kravi dnevno. U tom smislu, proizvodnja mlijeka po kravi se više nego udvostručila u posljednjih 40 godina.
U prirodi, krave proizvode dovoljno mlijeka da prehrane novorođenu telad. Međutim, industrijske farme koriste okrutne i neprirodne metode kako bi povećale proizvodnju kravljeg mlijeka sa jedne strane i zauzvrat maksimizirale vlastiti profit. Uobičajena je zabluda da krave inherentno proizvode mlijeko tokom cijelog svog života, ali, kao i kod ostalih vrsta sisara, krave moraju zatrudniti kako bi mogle proizvoditi mlijeko. Odnosno, uslov za proizvodnju mlijeka kod krava je njihova gravidnost. Nakon što se krava oteli, radnici na farmama odvajaju majke od svojih beba i postavljaju mašine da muze majke neprekidno narednih 10 mjeseci. Također, najčešće je u ovoj industriji zastupljena praksa umjetnog osjemenjavanja životinja, čim one postanu dovoljno stare za to, što se obično dešava već sa 15 mjeseci starosti.
Kako bi prikupili mlijeko potrebno za ljudsku ishranu, farmeri obično odvajaju krave od teladi neposredno nakon rođenja. Ovo je standardna praksa industrije, uprkos srceparajućoj stvarnosti da mnoge majke krave plaču danima nakon što su nasilno odvojene od teleta. Krave uzgojene u mliječnoj industriji provode svoje živote zarobljene u ovom nehumanom ciklusu vještačke oplodnje, odvajanja od mladih i iscrpne mehanizovane muže. U prirodi, prosječni životni vijek krave iznosi od 15 do 20 godina, ali u mliječnoj industriji on je znatno skraćen. Nakon što proizvodnja mlijeka kod krave opadne, što se u prosjeku dešava već sa 4 ili 5 godina starosti, većina muznih krava se šalje u klaonice, a njihova tijela se zatim prerađuju za meso niskog kvaliteta, kao što je mljevena govedina ili druge mesne prerađevine.
Sudbina teladi rođenoj na mliječnim farmama gotovo je uvijek tragična. Veliki broj ženske teladi koristiti će se za proizvodnju mlijeka kada budu dovoljno stara da se porode, kao što je to bio slučaj i sa njihovim majkama. Međutim, mliječna industrija nema nikakvu korist od muške teladi jer ne mogu proizvoditi mlijeko. Zbog toga najveći broj muške teladi ubije se i odbaci odmah po rođenju, ili se u najboljem slučaju šalju na farme za uzgoj mesa, na kojima se suočavaju sa užasno okrutnim uslovima života, prije nego što se pošalju na klanje, obično prije nego što navrše 20 sedmica starosti.
U mliječnoj industriji krave su zarobljene u beskonačnom ciklusu gravidnosti, koji prisiljava njihova tijela da proizvode najveće moguće količine mlijeka. Ovakva praksa, u kombinaciji sa uslovima na fabričkim farmama, dovodi do brojnih fizičkih problema kod krava koji često rezultiraju hroničnim i iscrpljujućim bolovima. Istraživanja provedena na ovu temu ukazuju i na to, da u najvećem broju slučajeva krave obolijevaju od različitih hroničnih bolesti, koje se ''liječe'' upotrebom brojnih lijekova i antibiotika. Također, podaci iz Sjedinjenih Američkih Država pokazali su da iste klaonice prerađuju i goveda i muzne krave. Do trenutka kada muzne krave stignu do klaonica, njihova tijela su često toliko oštećena i bolesna da nisu u stanju proći kratku šetnju od transportnog kamiona do mjesta za ubijanje. Kako bi se spriječilo da bolesne životinje da uđu u sistem ishrane, zabranjeno je da se oborene krave kolju uz "zdrave", zbog čega se one često guraju u klaonice kroz bočna vrata pomoću buldožera ili drugih sredstava za guranje.
