KUĆA OD MEDA

Historija jedne pčele

U davna vremena, puno prije dolaska prvog čovjeka, pčele su već pisale svoju priču na ovoj planeti. Njihovo zujanje odjekuje najmanje 56 milijuna godina, što je znatno prije nego li je prvi čovjek protegnuo svoje noge po surovom tlu. Od samih početaka, značaj i položaj pčela bio je jasno vidljiv, kako u prirodi tako i za ljudski rod. O tome svjedoče i brojni crteži na zidinama pećina neolitskih ljudi. Gotovo da nema civilizacije i kulture koja u svojoj povijesti nije koristila ljekovite dobrobiti meda ili na neki način bila povezana s ulogom pčela u našem ekosistemu. U drevnom hinduizmu pčele su zauzimale posebno mjesto i smatrale su se svetim životinjama.

Egipćani su pak crtanjem simbola pčele na papirusu označavali znak privrženosti, a pčelarstvo je iznimno cijenjena djelatnost. Med se već tada koristio kako u kulinarstvu tako i u medicini i kozmetici. Asirci su čak “pripitomili” pčele kao dodatnu radnu snagu u poljoprivredi. Aristotel, Hipokrat, Pitagora i Demokrit su bili obožavatelji pčela i meda naglašavajući besprijekornu korist i jednog i drugog. Pčele su ključna karika sveukupnog ekosistema naše planete, u kojem svako biće zauzima svoje mjesto u sinergiji životnog ciklusa. Njihova radišna priroda ne samo da rezultira medom i benefitima za ljude, već i u održavanju biljnog ekosustava o kojemu ovisimo svi.

Uloga pčela na planeti Zemlji

Opšte poznata činjenica je da pčele imaju izuzetnu ulogu u našem ekosistemu, ali isto tako i vrlo upitno egzistencijalno pitanje obzirom na masovnu eksploataciju u svrhu industrije, a sve to pod okriljem narativa ‘’ zdrave hrane ‘’. Naša misija, kao pojedinaca, treba da bude u slanju opomene koje su to opasnosti za životni vijek pčele i da se podsjetimo o značaju oprašivanja biljki jer bez toga ne možemo proizvoditi globalno sigurnu hranu. Ljudski faktor, ukoliko izmakne kontroli u pogledu nesavjesne upotrebe pesticida, nekontrolisane sječe šuma dovešće do uništenja čitavog biodiverziteta i balansa ekosistema. Pčela je vrsta letećeg insekta koji potiče iz nadfalimilije Apoidea. Medonosna pčela (Apis mellifera) potiče iz jugoistočne Azije i smatra se da su prije oko 30 miliona godina razvile svoju prvu zajednicu. Prema obzervacijama naučnika, jedno pčelinje društvo moze oprašiti 300 miliona cvjetova svakog dana.

Pčela je insekt koji ne može živjeti sam zato što van svoje zajednice brzo ugine. Pčelinje društvo se sastoji od ženskih i muških članova, ženski su matica i radilice a muški trutovi. Matica je polno razvijena ženka i u svakoj zajednici nalazi se po jedna a njen životni vijek može biti od 3 do 4 godine. Priroda se potrudila da građa pčele bude prilagođena cvijetu, a cvjetovi bojom i izgledom da privuku pčelu, što nam ukazuje na to da je suživot pčele i cvijeta do te mjere usaglašen da spada u među najvećim dostignućima evolucije.

Status: UGROŽENE

Nažalost, u poslednje dvije decenije ova sitna bića svojim naglim nestankom upozoravaju na katastrofu. Misteriozni nestanak pčelinjih zajednica primijećen je širom Amerike ali i Evrope. CCD (colony collapse disorder- sindrom nestanka pčelinjih zajednica) predstavlja proces izumiranja kolonija pčela u kojoj matica i mlade pčele ostaju u košnici, a radilice odlaze i ne vraćaju se. Ovaj pojam sindrom se ne odnosi na bolest, ali definitivno upozorava na katastrofu koja nam kuca na vratima zbog devastacije ekosistema. Početkom prve decenije 21. vijeka ugledni svjetski mediji objavili su “pseudo“ citat Alberta Ajnštajna koji je rekao: „Nestane li pčela sa Zemlje, čovječanstvu ne bi preostalo više od 4 godine života“. Bio ovaj citat lažan ili ne, zapitajmo se da li je moguć.

Studija međunardno skupine naučnika iz 2009. godine došla je do potvrđivanja teze o izumiranju pčela. Taj fenomen je nazvan poremećaj raspada kolonija. Karakterizira ga poremećaj nervnog sistema pčela, dezorijentacija i izgubljenost u prostoru te, naposljetku, odumiranje pčela daleko od matične kolonije. To dovodi do postepenog izumiranja cijele košnice, jer drastično opada dotok hrane. Upravo te, 2009. godine, pčela je po prvi put u historiji došla na listu ugroženih vrsta. Prema studiji, glavni uzročnik ovog izumiranja leži u upotrebi pesticida zvanih neonikotinoidi koji se masovno koriste posljednjih dvadesetak godina u poljoprivredi. Ti pesticidi “savremene generacije” pojavili su se u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji – u istim onim zemljama gdje su po prvi put uočene brojke drastičnog pada broja insekata, posebice pčela i leptira. Testovi su pokazali da čak i vrlo male koncentracije tog pesticida uzrokuju dva do tri puta češće odumiranje pčela od onih koje nisu tretirane tim sredstvom.

Također, ostali simptomi na pčelama su oslabljen imunitet te pojava raznih bolesti, virusa i infekcija. Studija navodi, za sada hipotetski, da i GMO usjevi te zračenje mobitela utječu na smanjenje broja pčela. Naučnici su složni da je odumiranje pčela važan segment koji opasno djeluje na cjelokupan ekosistem oko nas. Spomenuti pesticidi ne samo da direktno utječu na odumiranje pčela, već se talože u zemlji, gdje mogu ostati i do nekoliko godina te doći u podzemne vode.

Ko su oprašivači?

Dok se neke biljke samooprašuju, razmnožavanje većine ovisi o životinjama, vjetru ili vodi. Uz pčele i insekte, mnoge druge životinje također mogu biti oprašivači - od šišmiša, ptica i guštera koji dolaze na tropsko cvijeće po nektar, do majmuna, glodara i vjeverica. Zbog manjeg broja pčela, farmeri u nekim dijelovima svijeta, na primjer Kini, počeli su sami oprašivati svoje voćnjake. Iako ne postoji dovoljno podataka za stvaranje jasne slike, postoje dokazi o značajnom padu broja oprašivača, prvenstveno zbog djelovanja čovjeka. Najviše podataka dostupno je o pčelama i leptirima, i oni pokazuju da je jedna od deset vrsta pčela i leptira u Europi u opasnosti od izumiranja. Ne postoji samo jedan razlog tome, već su oprašivači izloženi raznim čimbenicima koji mogu djelovati zajedno. Kao prijetnju možemo spomenuti prenamjenu zemljišta zbog poljoprivrede i urbanizma, koja dovodi do gubitka i degradacije prirodnih staništa. Intenzivna obrada zemljišta dovodi do homogenih površina i nestajanja raznolike flore, čime se smanjuju zalihe hrane i mjesta za gniježđenje.

Na oprašivače mogu utjecati pesticidi i drugi zagađivači, i to izravno (insekticidi i fungicidi), ali i neizravno (herbicidi). Iz tog razloga Parlament smanjenje pesticida vidi kao svoj glavni prioritet. Invazivne strane vrste poput žutonogog stršljena (Vespa velutina) i bolesti poput parazita posebno su opasne za pčele. Klimatske promjene i porast temperature, kao i ekstremni vremenski uvjeti još su jedan faktor koji treba uzeti u obzir. 

ZERO HUNGER

Zero Hunger SDG usmjeren je na pronalaženje održivih rješenja za zaustavljanje gladi u svijetu. Ciljevi inicijative Zero Hunger su iskorijeniti glad i osigurati da ljudima bude dostupna dovoljno hranjive hrane do 2030. godine. Kakve veze imaju pčele sa postizanjem Zero Hunger (Nultne gladi), jedne od sedamnaest održivo razvojih ciljeva? Zapravo mnogo. Blizu tri četvrtine svjetskih biljnih vrsta zavisi, makar djelimično, od pčele ili drugih oprašivača, u skladu sa glavnim karakteristikama Agende 2030 za održivi razvoj. Oprašivači igraju esencijalnu ulogu u pomoganju da se na održiv način prehrani populacija na planeti Zemlji. Zabrinjavajući pad broja oprašivača, najvećim dijelom uzrokovan intenzivnim poljoprivrednim praksama, upotrebom pesticida direktno je povezano sa štetočinama i bolestima.