TRČANJE U SMRT
Još u vrijeme starih Egipćana, ljudi su imali koristi od urođene elegancije i brzine hrtova. Iako su psi generacijama korišteni u svrhe lova, uvođenjem modernih utrka pasa na prijelazu iz 20. stoljeća dovelo je do toga da uzgajivači i vlasnici trkaćih staza počnu gledati na ovu rasu kao na običnu robu. Konačno, okrutnost ove industrije izlazi na vidjelo, a kao rezultat šoka koji je uslijedio, sve manje ljudi sada prati trke hrtova. Nažalost, u državama u kojima su trke hrtova i dalje legalne, i dalje donose milione dolara prihoda od kockanja.
Komercijalne trke hrtova trenutno se održvaju u sedam zemalja, na 115 staza širom svijeta. Trke hrtova su nastale i razvijene u Sjedinjenim Američkim Državama, a često se odlikuju regulatornim tijelom, državno odobrenim kockanjem, industrijaliziranim aparatom za uzgoj, metodom identifikacije hrtova kroz tetovaže, strukturiranim operacijama uzgajivačnice i mrežom javnih trkaćih staza. SAD, Australija, Irska, Meksiko, Novi Zeland, Ujedinjeno Kraljevstvo i Vijetnam trenutno dozvoljavaju trke pasa. U SAD-u komercijalne utrke zabranjene su u nekoliko država, a odnedavno i u Oregonu. Također prisutne su i nekomercijalne trke pasa te je poznato da postoje u 21 zemlji.
Aktivne komercijalne staze za trke pasa (Izvor: Gray2K USA)
Svake godine, ove industrija proizvede najmanje 7.000 legla u svrhu trka. To je jednako 42.000 štenaca hrtova godišnje, ne računajući hiljade koji nisu upisani ni u jednu evidenciju ove industrije. Iako svaka jurisdikcija ne funkcioniše na isti način, trkaći hrtovi su podvrgnuti okrutnim i nehumanim postupcima kao što su zatvaranje, bolne ozlijede te opasnost od "odstrela" u svakoj fazi svog života. Većina trkaćih hrtova uzgaja se u Irskoj, Australiji i SAD-u.
Većina pasa koji se koriste za komercijalne utrke žive u odgajivačnicama koje su u obliku skladišta, jedan pored drugog, ili u naslaganim kavezima kao što je npr. slučaj u SAD-u. Zatvoreni su na duži vremenski period svaki dan, s podlogom koja je uglavnom napravljena od ostataka tkanine ili isjeckanih novina, pa sve do toga da spavaju na hladnoj i neudobnoj metalnoj podlozi.
Psi u kavezima Wheeling Island, Zapadna Virginija. (Izvor: Greyhound Relocation & Adoption Canada Forum)
Hrtovi su redovno izloženi povredama na trkalištima širom svijeta. Samo nekoliko državnih vlada rutinski daje statistiku povreda. Na zahtjev javnosti, trkačke komisije američkih država Arkansas i West Virginia objavile su statistiku povreda. U 2015, 2016, odnosno 2018, australske države Novi Južni Vels, Tasmanija, Zapadna Australija i Kvinslend počele su da izveštavaju o statistici povreda. Novi Zeland je to počeo da radi 2020. godine, dok je Irska počela da prijavljuje statistiku povreda 2015. Slomljene noge, frakture lobanje, konvulzije, paraliza, slomljena leđa i smrtni slučajevi od strujnog udara samo su neke od prijavljenih ozlijeda.
Od 2016. do 2021. u Australiji je dokumentovano 33.537 ozljeda, dok je 15.384 hrtova proglašeno mrtvim. Trake za utrke u Ujedinjenom Kraljevstvu nisu bile obavezne da objave informacije o povredama do 2017. godine, ali GREY2K USA Worldwide je proveo analizu informacija o povredama dobijenih sa naloga društvenih medija vodećih članova industrije. Kao i u drugim trkačkim jurisdikcijama, frakture kostiju su uglavnom bile najčešće prijavljivane povrede. U izvještajima Odbora za hrtove Velike Britanije za 2021. identificirano je 22.767 ozljeda, uključujući 2.166 hrtova ubijenih zbog ozljeda. U Irskoj, između 2015. i 2020. godine, dokumentovano je 2.146 ozljeda, uključujući 715 smrtnih slučajeva na stazi. Novi Zeland je prvi put objavio podatke o povredama 2021. godine i identifikovao 900 povreda tokom godine. Od 2014. do 2021. prijavljen je 2.571 mrtvih hrtova. Meksiko i Vijetnam ne objavljuju podatke o povredama.
Smrt je vrlo čest ishod za trkaće hrtove. Psi koji su prespori ili imaju značajne povrede, uglavnom se odrstranjuju iz trkaće grupe. U najboljem slučaju, ova okolnost može dovesti do fizičke rehabilitacije i udomljavanja, ali prečesto vlasnici i treneri pasa samo ubiju nepoželjne pse. Svjetska komercijalna trkačka industrija ima dobro dokumentovanu lošu historiju gdje se postavlja pitanje dobrobiti životinja i zlostavljanja. To uključuje gladovanje, drogiranje, sakaćenje i napuštanje.
Hrtovi su često pozitivni na štetne, ilegalne supstance. Doping agensi kao što su kokain, EPO, morfij i amfetamini često se otkrivaju kod hrtova. Uprkos činjenici da industrija ponekad krivi za ove incidente kontaminiranu hranu ili nekoliko pojedinaca, doping je ozbiljan problem u trkačkoj zajednici. Gotovo 900 ilegalnih supstanci uključeno je na službenu kontrolnu listu Udruženja međunarodnih povjerenika za trke, organizacije koja ima za cilj osigurati integritet u industriji trka konja i hrtova.
Povrijeđeni hrt, Wheeling Island (Izvor: Greyhound Relocation & Adoption Canada Forum, 2013.)
Na sreću ova industrija je u problemu, te kreće se silaznom putanjom. Brojne staze su zatvorene i još uvijek se zatvaraju širom svijeta. Sada postoji manje od 120 komercijalnih staza, a očekuje se da će se uskoro zatvoriti još više. Zbog sve veće svijesti javnosti o tome koliko su trke pasa okrutne i nehumane, uz konkurenciju novih, bržih oblika kockanja poput internetskog klađenja, trke pasa su u opadanju. Otkako je GREY2K USA Worldwide započeo svoju kampanju u SAD-u 2001. godine, 46 američkih staza za pse je zatvoreno ili prestalo da se trka uživo. Nakon što ih je bilo preko 100, australske staze su nastavile da se zatvaraju. Danas zemlja ima 64 staze za hrtove, a posljednja je zatvorena u aprilu 2018. Novi Zeland je nekada imao 13 staza, a sada održava samo sedam. Velika Britanija je nekada imala najmanje 77 licenciranih traka. Sada tamo rade samo 22, a Poole je zatvoren u avgustu 2020. U Kini, je naređeno od strane vlade Makaa da se zatvori Canidrome, u julu 2018. Ovo je bila jedina legalna staza za pse u cijeloj zemlji. Trke hrtova i sve okrutnosti koje prate ovu industriju, krše vrijednosti naše svjetske zajednice i trebaju biti zatvorene u cijelom svijetu.
