Vrste ugroženih divljih životinja u svijetu
Kako naše moderno društvo postaje sve intenzivnije, populacija divljih životinjskih vrsta u prirodnim staništima drastično se smanjuje. Sve dinamičniji i kompleksniji procesi urbanizacije i utjecaj čovjeka na prirodu već su u proteklim desetljećima doveo do toga da brojne životinjske i biljne vrste na našoj planeti zauvijek prestanu postojati. U tom smislu, danas se na takozvanoj ''crvenoj listi'' Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) nalazi više od 41.000 životinjskih vrsta kojima prijeti izumiranje, dok je njih 4000 označeno kao kritično ugroženo.
Izvještaj o stanju životne sredine iz 2022. godine također pokazuje zabrinjavajući trend smanjenja globalne populacije divljih životinja, prema čijim podacima se broj divljih životinja u globalu smanjio za čak 69% u odnosu na 1970. godinu. Unatoč pojedinim naporima usmjerenim ka očuvanju prirode, mnoge vrste i dalje su ugrožene zbog različitih faktora, od kojih je svakako najznačajniji ljudski utjecaj. Danas se procjenjuje da je stopa izumiranja vrsta 1.000 do 10.000 puta veća od prirodnih pozadinskih stopa, što značajno ugrožava stabilnost i otpornost ekosistema.
Izvor: Canva
Istraživanja koja su provedena na ovu temu ukazuju na činjenicu da naša planeta trenutno prolazi kroz značajnu krizu biodiverziteta, koju karakteriše brzo smanjenje i gubitak pojedinih životinjskih i biljnih vrsta u različitim ekosistemima. Ovu krizu flore i faune prvenstveno pokreću ljudske aktivnosti, koje putem zagađenja, klimatskih promjena i prekomjerne eksploatacije prirodnih resursa u velikoj mjeri doprinose uništavanju prirodnih staništa. Krčenje šuma, urbanizacija i poljoprivredna ekspanzija, smatraju se također bitnim posrednim razlogom za izumiranje velikog broja životinjskih vrsta, smanjujući genetsku raznolikost i čineći vrste više ranjivim. Kako se staništa smanjuju, životinje gube svoje domove i bore se da prežive. Bitno je imati u vidu da gubitak pojedinih vrsta ne utječe samo na konkretnu vrstu već i na zamršenu mrežu interakcija koju ona ima sa drugim biljnim i životinjskim svijetom, kao što su oprašivanje, širenje sjemena i kruženje nutrijenata u prirodi.
Rast globalnih temperatura koji je karakterističan za klimatske promjene modernog doba, direktno utječe na distribuciju i ponašanje biljnih i životinjskih vrsta. Neke vrste nisu sposobne da se dovoljno brzo prilagode promjenjivim uslovima, što dovodi do njihovog lokalnog izumiranja. Zbog toga, promjene u obrascima temperature i padavina mijenjaju ekosisteme, utječu na dostupnost hrane, migracije i ciklus razmnožavanja. Također, alohtone vrste koje su donesene u ekosisteme posredstvom ljudi, u velikom broju slučajeva mogu nadmašiti autohtone vrste, poremetiti ekosisteme, pa čak i dovesti autohtone vrste do izumiranja, pa u tom smislu i invazivne biljke, životinje i patogeni predstavljaju značajnu prijetnju biodiverzitetu.
Izvor: Canva
Već smo više puta govorili o negativnom utjecaju koji ima prekomjerna eksploatacija divljih životinja za hranu, lijekove, kućne ljubimce i druge ljudske potrebe, a neki od najznačajnijih primjera za to danas uključuju prekomjerni ribolov, ilegalnu trgovinu divljim životinjama i lov. Pojedine vrste, kao što su nosorozi i tigrovi, suočavaju se sa intenzivnim pritiskom zbog potražnje za njihovim dijelovima tijela u tradicionalnoj medicini ili kao statusnim simbolima. Moramo imati na umu da, osim praktičnih razmatranja, sve biljne i životinjske vrste imaju suštinsku vrijednost, te da svaka od njih doprinosi bogatstvu i složenosti života na planeti Zemlji. Gubitak jedne vrste može imati katastrofalne efekte na čitave ekosisteme, utičući na različite elemente ekosistema kao što su prečišćavanje vode, sekvestracija ugljena i plodnost tla. U tom smislu, izumiranje i ugroženost životinja predstavljaju kritičan izazov za čovječanstvo.
Situacija u vezi sa ugroženim životinjskim vrstama u našoj državi izuzetno je upitna, prije svega zbog toga što nažalost, Bosna i Hercegovina nema sveobuhvatnu listu ugroženih životinjskih vrsta, dok su postojeće ''crvene liste'' koje su donesene na nivou entiteta, zastarjele i nepouzdane. Nedostatak usklađenosti i kvalitete podataka predstavlja glavni problem u vezi sa procjenom ugroženosti vrsta u BiH. Prema riječima Slađana Tomića iz Udruženja ''Društvo za promociju prirodnih nauka – Nauka i svijet'': Metodologija procjene nije usklađena ni unutar entiteta ni na državnom nivou.
Izvor: Canva
Iako ne postoji adekvatna baza podataka koja se odnosi na druge elemente zaštite životinjskih i biljnih vrsta u našoj državi, u proteklim decenijama se kao najveći problem u vezi sa zaštitom divljih životinja u BiH svakako javlja nelegalni lov u zaštićenim područjima. Prema podacima ''SWIPE - Analize učinkovitosti suzbijanja zločina protiv prirode u Bosni i Hercegovini'', u proteklim godinama više puta je zabilježeno korištenje nedopuštenih sredstava i metoda lova, kao što su lov iz motornih vozila i čamaca, korištenje mamaca i vabilica te automatskog oružja, dok je krivolov također česta pojava. Bitno je naglasiti i kako je prethodno navedeni izvještaj pokazao da u Bosni i Hercegovini najčešće dokumentovane kažnjive radnje uključuju nezakonito hvatanje i držanje medvjeda i vukova. Jedan od izuzetno dobrih primjera ovakvih radnji je i trovanje radi kontrole populacija grabežljivaca, koje je 1991. godine doprinijelo potpunom nestanku gnijezdeće populacije bjeloglavog supa u BiH.
Iako je Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH izuzetno kvalitetan pravni propis, kojim se između ostalog regulišu i pitanja koja su od značaja za zaštitu divljih životinja, njegova primjena u praksi je u velikoj mjeri otežana zbog podijeljene nadležnosti. Pojedine odredbe ovog Zakona ne primjenjuju se u praktičnom smislu čak ni 15 godina nakon njegovog stupanja na snagu. U tom smislu, bitno je naglasiti kako je njime još 2009. godine predviđeno formiranje tijela za nadzor i sprovođenje odredaba ovog pravnog propisa na državnom nivou, što se do danas još nikada nije desilo. Ono što je nasuprot tome čest slučaj jeste potpuno zanemarivanje prijava nelegalnih radnji i upita o provođenju ovog Zakona, kao i prebacivanje odgovornosti nadležnih institucija sa jedne na drugu. Očuvanje bioraznolikosti i zaštita ugroženih vrsta trebaju biti prioriteti kako bismo sačuvali prirodno bogatstvo naše zemlje.
