KADA PREDATOR POSTANE PLIJEN
Tigar (lat. Panthera tigris) predstavlja jednog od najvećih predatora na svijetu. Agilan i fleksibilan, sa tijeliom dizajniranim za trčanje, skakanje i penjanje, snažnih čeljusti i visoko razvijenih čula, tigar je vrhunski lovac koji može doseći težinu i do 300kg. Procijenjeno je da na planeti Zemlji žive već oko 2 miliona godina, međutim posredstvom čovjeka, u posljednjih 150 godina njihova populacija u divljini opala je za oko 97%. Danas je procijenjeno da u prirodnim staništima živi još samo oko 3900 tigrova.
Historijski posmatrano, stotine hiljada tigrova naseljavale su široko područije Azijskog kontinenta oko 2 miliona godina. Danas najveća populacija tigrova nalazi se u Indiji, dok se njihov broj u Sibiru, zapadnoj Aziji, Indijskom poluostrvu, Korejskom poluostrvu, Južnoj Kini, jugoistočnoj Aziji, Javi, Sumatri i Baliju značajno smanjio, zbog čega je procijenjeno da danas zauzimaju samo oko 7% teritorije na kojoj su nekada egzistirali. Razlog za to može se uglavnom pronaći u različitim aktivnostima čovjeka, koje su uzrokovale nestanak tigrovih prirodnih staništa.
Poznato je osam podvrsta tigrova, od kojih su Bali, Javan i Kaspian tigrovi u potpunosti izumirli, dok se ostalih pet podvrsta smatra ozbiljno ugroženim. Indo-Kinseski, Bengalski, Sibirski, Južno-Kineski i Sumatran tigrovi, koji se razlikuju uglavnom po svojoj veličini i teritoriji sa koje potiču, također se nalaze na rubu izumiranja. Gubitak njihovog prirodnog staništa uzrokovan rudarenjem, sječom, plantažama palminog ulja, izgradnjom naselja, puteva i željeznica, samo su neki od razloga za to. Tigrovi se već stotinama godina unazad nalaze u sukobu sa farmerima koji ih progone zbog ubijanja njihove stoke, jer veliki dijelovi šuma i njihovih nekadašnjih staništa više nisu naseljeni divljim plijenom tigrova.
U zabavnoj industriji tigrovi se eksploatišu u svrhu izvođenja trikova i različitih turističkih atrakcija, te se nalaze u zatočeništvu gotovo čitav svoj život. U zoološkim vrtovima, cirkusima i različitim ''skloništima'' tigrovi se uskraćuju od svih svojih prirodnih nagona i žive potpuno neprirodnim životom, značajno različitim od onog za kakav su predisponirani. Istraživanja provedena na ovu temu ukazuju na to da mužijaci tigrova imaju domašaj kretanja od približno 267-300 km2, dok je veličina domašaja kretanja kod ženki oko 60-70 km2. U zatočeništvu većinu svog života provode zatvoreni u malim i neprimjerenim kavezima ili zavezani na kratkim lancima. Također, tigrovi se smatraju solitarnim životinjama, koje najveći dio života provode sami, dok su u zatočeništvu u najvećem broju slučajeva primorani boraviti u zatvorenim malim prostorima sa drugim tigrovima, što često rezultira napadima i međusobnim ozljeđivanjem.
Procijenjeno je kako lovokradice iz prirodnih staništa otmu dva tigra sedmično. To uglavnom čine dok su tigrovi još mladi, međutim otuđivanje mladunčadi od njihove majke prije vremena doprinosi samo povećanju broja tigrova koji se nikada više neće moći vratiti u divljinu. Mladunče tigra ne može preživjeti bez majke sve dok ne napuni 18-24 mjeseca, nakon čega se u prirodi odvaja i počinje pronalaziti svoju teritoriju. Mladunčad divljeg tigra oslanja se na svoju majku da ubije plijen sve dok ne bude u stanju da samostalno lovi, što je spor i težak proces koji traje i do dvije godine. U zatočeništvu međutim, mladunčad nikada ne nauče tehnike lova, zbog čega nema nikakve šanse za samostalan život u prirodnom staništu.
Veliki problem predstavljaju i cirkusi i druge industrije koje se oslanjaju na divlje životinje u svrhu zabave. Tigrovi se prirodno plaše vatre, međutim u cirkusima su često primorani izvoditi trikove koji uključuju njeno prisustvo, zbog čega su konstantno izloženi stresu i različitim nehumanim oblicima torture namijenjene učenju i izvođenju ovih trikova namijenjenih za ostvarivanje profita. Držanje i treniranje divljih mačaka u svrhu zabavne industrije i cirkusa, u proteklih 25 godina rezultiralo je smrću više od 120 divljih mačaka i preko 20 ljudi, kao i nastankom mnogobrojnih povreda. Tigrovi se aktivno eksploatišu i na farmama tigrova zbog potražnje za njihovom kožom kao luksuznim tepisima i kućnim dekorom, ali i zbog njihovih kostiju koje se koriste za pravljenje tradicionalnih azijskih lijekova. Vrijednost tigrove kosti koja se koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini ovisi o lokalitetu, pa se tako njena cijena po kilogramu kreće od 130$ u Nepalu, 175$ u Vijetnamu i do 300$ u Rusiji.
U posljednjih nekoliko godina veliki broj različitih svjetskih organizacija aktivno se bori za očuvanje tigrova i njihov opstanak u divljini. Sa druge strane, organizacije koje profitiraju na tigrovima u zabavnoj industriji nastoje predstaviti svoje farme kao skloništa ili utočišta, koja prema njihovom mišljenju, predstavljaju jedini način za opstanak i očuvanje tigrova. Veliki broj turista, često nesvjesni realnosti, posjećuju ovakva mjesta i finansiraju njihov rad, misleći da tako pomažu tigrovima i njihovom opstanku, ali zapravo čine samo suprotno. Procjene govore da populacija zarobljenih tigrova u privatnom vlasništvu u zatočeništvu samo u SAD-u iznosi 5.000, dok ih na farmama tigrova širom Kine, Laosa, Tajlanda i Vijetnama ima preko 8.000.
Tigrovi se također iskorištavaju i zlostavljaju u privatnim kolekcijama divljih životinja kao kućnih ljubimaca. Bitno je imati u vidu da, iako tigar u kavezu može biti unosan za šačicu privatnih vlasnika, tigar u divljini igra ključnu ulogu u delikatnoj ravnoteži ekosistema. Kao ključne vrste, zaštita tigrova u njihovim prirodnim staništima ima niz drugih pozitivnih efekata - od očuvanja velikog broja drugih životinjskih vrsta s kojima dijele svoja prirodna staništa, do zaštite važnih slivova i šuma na koje se milijuni ljudi oslanjaju za vodu za piće i koji su kao takvi, u krajnjem slučaju neophodni za ublažavanje klimatskih promjena.
