SVJETSKI DAN VETERINARA
Kada se mladi ljudi opredijele za karijeru u veterinarskoj medicini, uglavnom to rade iz ljubavi i želje da pomognu i brinu o životinjama, ali kada krenu tim putem postaju svjesni da je istina daleko od toga. Šira javnost smatra kako su veterinari najpouzdaniji izvor znanja o dobrobiti životinja i kao rezultat toga vjeruje u njihovu prosudbu i izbore. Međutim, studije iz cijelog svijeta otkrile su da, barem u slučaju farmskih životinja, situacija i nije onakva kakvom je najčešće zamišljamo. U velikom broju slučajeva veterinari koji rade isključivo sa farmskim životinjama imaju drugačiji stav o patnji farmskih životinja i njihovim kognitivnim kapacitetima, od njihovih kolega koji rade u praksi malih životinja. Istraživanja također pokazuju da starost utiče na stav o bolu kod farmskih životinja gdje su mlađi veterinari svjesniji o prednosti korištenja lijekova protiv bolova od njihovih starijih kolega.
Najnovija studija iz Italije pokazala je da, čak i kao studenti, budući veterinari sa interesom za rad sa farmskim životinjama pokazuju manje empatije i zanemaruju aspekte kao što su otklanjanje bola i stresa, te sposobnost ispoljavanja prirodnog ponašanja, kao manje važne kod domaćih životinja nego kod drugih životinjskih vrsta. Autori ove studije smatraju da bi se veterinarski kurikulum za buduće veterinare farmskih životinja trebao više fokusirati na dobrobit životinja. Ciljane lekcije o ovom kritičnom pitanju mogle bi u budućnosti pomoći u oblikovanju boljih pogleda o brizi životinja na farmama.
Istraživanja iz 2018. godine otkrila su kako je čak 77% veterinara pretrpjelo umjereno do jak stres kao rezultat etičkih dilema u određenom trenutku u svom svakodnevnom radu. Nadalje, 70% njih prošlo je kroz malo ili nimalo obuke o tome kako riješiti dileme ovog tipa, te je veliki broj ispitanika iskazao kako se pojedine od njihovih etičkih dilema na poslu kontinuirano ponavljaju.
Ovi problemi uključuju:
Probleme oko mogućnosti liječenja
Pitanja vezana za dobrobit životinja
Sukobe zbog suprotstavljenih interesa između pacijenta i vlasnika
Veliki problem u veterinarskoj medicini je i nedostatak univerzalno prihvaćenih moralnih načela o životinjama. Pod pritiskom svojih poslodavaca, veterinari često u praksi razvijaju tehnike koje rezultiraju nedostatkom prijavljivanja bolesti životinja, u pogledu industrijskih farmskih sistema i napora da se prioritizira finansijska dobit. Zanemareno je detaljno istraživanje rasprostranjenosti ili prirode takvih prijetnji. Veterinari odobravaju teške uslove u kojima se životinje drže radi uzgoja ili zabave (kao što je to slučaj u zoološkim vrtovima, akvarijumima ili cirkusima). Također je ovakvo ponašanje veterinara dovelo do genetske manipulacije i stvaranja novih životinjskih rasa, koje ne mogu živjeti bez konstantne medicinske pomoći (kao npr. određene rasa pasa). Veterinari su često umiješani i u druge nelegalne i moralno neprihvatljive aktivnosti, kao što je drogiranje trkaćih konja i drugih životinja koje se koriste za sportske događaje i klađenje, pored toga prisutna je i veterinarska zloupotreba pozicije i vještina, podmićivanje veterinara, nezakonite veterinarske prakse, nasilni tretman životinja itd. Sve navedene prakse koje su uobičajene kod veterinara postavljaju pitanje da li veterinari zaista štite životinje ili ne ?
Ističući značaj održavanja dobrobiti životinja, veterinarsko obrazovanje može odigrati ključnu ulogu u formiranju stava budućih veterinara. Također u budućnosti će se sve više osjetiti potreba za suradnju aktivista za dobrobit životinja sa veterinarskom strukom, posebno u smislu podrške onim veterinarima koji u javnost iznose probleme ove profesije i koji se suočavaju s lošom reakcijom od strane industrije i manje progresivnih kolega, ponekad s ozbiljnim posljedicama.
