Globalni pad konjskih trka

Zatvaranje hipodroma na globalnom nivou odražava šire izazove s kojima se suočava industrija konjskih trka. U SAD-u je više od 40 staza zatvoreno od 2000. godine. Velika Britanija je svjedočila zatvaranju velikog broja trkališta u posljednjih 50 godina, često kako bi se napravilo mjesto za stambene objekte, dok je Singapur zatvorio svoje posljednje trkalište 2023. kako bi zadovoljio potrebe stambenih projekata. Nedostatak zemljišta je značajan razlog za ovo zatvaranje, jer trkačke staze zahtijevaju veliki prostor, međutim, pad je samo djelimično zbog prostornih ograničenja; konjske trke gube popularnost. Istraživanje The Jockey Cluba iz 2022. godine otkrilo je pad od 30% u posjećenosti američkih konjskih trka od 2000, dok je u Velikoj Britaniji  posjećenost konjskih trka pala ispod 5 miliona 2022. godine, prvi put od 1995. godine.

Izvor: Canva

Faktori koji doprinose smanjenju interesovanja uključuju porast modernih oblika kockanja te pojava kasina. Pored toga zabrinutost za dobrobit trkaćih konja, od strane aktivista za prava životinja, dovela je do globalnog preispitivanja etike ovog sporta. Javno mišljenje se mijenja, a ankete pokazuju široko rasprostranjeno uvjerenje da su trke konja okrutna industrija. Aktivisti širom svijeta skreću pažnju na sistemsko zlostavljanje životinja unutar ove industrije, od ranog odvajanja ždrebadi do tragičnog kraja s kojim se mnogi trkaći konji suočavaju na stazi.

Uznemirujuća statistika otkriva visoku stopu smrtnosti na trkačkim stazama. Od 2009. do 2022. godine na američkim trkačkim stazama umrlo je 7.062 konja, dok u Australiji u prosjeku na svaka 2,5 dana umre jedan konj na trkalištu. Osim toga, sudbina konja koji ne stignu do staze, često suočeni s ranijim klanjem, naglašava mračnu stranu industrije. Život trkaćeg konja narušen je velikim stresom, lošim uslovima i doping skandalima. Uprkos pokušajima uvođenja reformi, trkaća industrija je i dalje zasnovana na zlostavljanju životinja. Nije iznenađenje da je za mnoge od nas jedini način da spasimo trkače konje jeste da zaustavimo ovu praksu.

Na prostoru Bosne i Hercegovine također se bilježi pad ove industrije u odnosu na raniji period. Ovaj sport koji je još u vrijeme Austro-Ugarske na ovim prostorima uživao veliku popularnost danas opstaje ponajviše zahvaljujući entuzijastima i zaljubljenicima u ovaj sport. Tokom godine obično se održavaju dvije trke u Bihaću, dvije u Velikoj Kladuši, zatim u Sani, Nevesinju, Bijeljini. To su uglavnom mjesta u Bosni i Hercegovini koja posjeduju hipodrome, od kojih su neki u boljem, a neki u lošijem stanju. U Butmiru, mjestu s jednom od nekada najpoznatijih konjičkih trka i hipodroma na prostoru Evrope, danas se ne održavaju konjičke trke. U Bosni i Hercegovini ima oko 50 trkačih konja, ali ta brojka je veća jer u nju nisu uračunata konji  koji se zbog ozbiljnih povreda danas koriste u neke druge svrhe, poput terapijskog jahanja, rekreacije, mesa i slično.

Kako smo već ranije pisali o ovoj problematici i nehumanom tretiranju i eksploataciji konja, ovim želimo naglasiti da je baš zbog ovakvih posljedica neophodna potpuna obustava pomenute industrije.