ŠTA SE KRIJE ISPOD POVRŠINE?

Kada kažemo ajkula, uglavnom mislimo na negativnu pojavu i čudovište iz dubina koje u nama izaziva strah, međutim ajkule predstavljaju puno više od njihovih čeljusti i oštrih zuba. Pored najpoznatijih vrsta kao što su to bijela, plava, tigrasta ili bik ajkula, postoji još oko 500 različitih vrsta, koje se kao takve razlikuju prema svojoj veličini, izgledu ili dijelu planete u kojem su zastupljene. Spadaju u porodicu predatorskih riba i kao takve nalaze se na vrhu lanca ishrane, zbog čega imaju neposredan utjecaj na sve druge morske vrste i predstavljaju značajan faktor za održavanje balansa u cjelokupnom ekosistemu mora i okeana. Žive uglavnom na dubinama od 2000 do 3000 metara i imaju sedam čula, od kojih jedno čine elektrosenzori (Ampullae of Lorenzini) koji služe za lociranje plijena i navigaciju okeanima. 

Ajkule, ili kako ih još popularno nazivamo morski psi, predstavljaju jednu od najpopularnijih i najzanimljivijih morskih vrsta, s obzirom na to da se procjenjuje da na našoj planeti egzistiraju oko 455 miliona godina. Raspoloživa istraživanja pokazala su kako su ajkule preživjele minimalno pet događaja masovnog izumiranja, koji su izbrisali gotovo sav živi svijet na Zemlji, od kojih se posljednji desio prije otprilike 65 miliona godina kada su izumrli dinosaurusi.  Ajkule u modernom dobu imaju poprilično lošu reputaciju, s obzirom na relativno česte i gotovo uvijek pogubne susrete koje imaju sa ljudima, ali realnost o njima nije baš tako negativna kakvom se čini.

Bitno je naglasiti kako 97% ajkula ne prestavljaju nikakvu opasnost za ljude jer najveći broj njih nema razvijene čeljusti za veći plijen. Čak ni preostalom postotku ajkula ljudi ne predstavljaju plijen, već se njihovi napadi uglavnom dešavaju slučajno, odnosno greškom.   Stručnjaci procjenjuju kako je izgled napada ajkule na čovjeka 1 na prema 3,750,000,  a taj podatak podupire i globalno istraživanje provedeno na ovu temu u posljednjih 5 godina, koje je pokazalo da u prosjeku 5 ljudi godišnje umre usljed napada ajkule. 

Sa druge strane, procjenjuje se da ljudi na godišnjem nivou širom svijeta ubiju između 100 i 200 miliona ajkula.  Između 11.000 i 30.000 ajkula ubije se u ribarskoj industriji svakog sata, slučajnim ili namjenskim ulovom, što u prosjeku predstavlja oko 190 ajkula svake minute.  Zbog pretjeranog ribolova i krivolova, određene vrste ajkula izumrle su između 70% i 90% u posljednjih 50 godina. Danas se jedna trećina svih vrsta ajkula klasificira kao ugrožena vrsta ili se nalazi na nekoj od crvenih listi. Razloge za izumiranje ajkula uglavnom možemo pronaći u industriji ribolova, koja uz problem klimatskih promjena posredno ili neposredno utječe na smanjenje populacije ajkula u njihovim prirodnim staništima. Ajkule se uglavnom love zbog rastuće trgovine peraja namijenjenih za pravljenje skupocijene azijske supe, zbog čega se godišnje ubije i do 100 miliona ajkula različitih vrsta. Često se međutim dešava i da se ajkule ubiju kao slučajni ulov ribolovnom opremom namijenjenom za hvatanje drugih vrsta ribe, u kojim slučajevima se jednostavno odbacuju kao otpad. 

Ukoliko dovedemo u pitanje značaj koji ajkule imaju za opstanak naše zemlje, sama činjenica da na njoj egzistiraju duže od većine živih organizama, treba ukazivati na važnost funkcije koju obavljaju. Morski psi igraju ključnu ulogu u zdravom okeanskom ekosistemu jer predstavljaju vrhunske grabežljivce koji održavaju populacije manjih riba na zdravom nivou i tako sprečavaju prekomjerni rast algi, koji pospješuje umiranje koraljnih grebena.  Bez ajkula kao vrhunskih grabežljivaca, cijeli okeanski ekosistem mogao bi ispasti iz ravnoteže. One ne samo da održavaju vrste ispod sebe u lancu ishrane, već i indirektno održavaju staništa morske trave i koraljnih grebena. Bez njih, druge grabežljive ribe veoma brzo bi smanjile broj morskih biljojeda, što bi zauzvrat omogućilo algama da dominiraju nad koraljnim grebenima. To bi u konačnii dovelo do gubitka gotovo svih morskih vrsta, te bi uništilo morski svijet kakvim ga trenutno poznajemo.