ZAŠTO JOŠ UVIJEK TESTIRAMO NA ŽIVOTINJAMA?
Unatoč svojoj okrutnosti, životinje se ipak široko koriste u farmaceutskim, kozmetičkim i drugim istraživačkim operacijama širom svijeta. Dok se javno znanje o užasima testiranja i eksperimenata na životinjama širi, ono ostaje jedno od najtajnijih poslova na svijetu. Životinje su decenijama zlostavljane, mučene i ubijane u ime nauke. Uprkos tome, većina svjetske populacije ima malo ili nimalo znanja o tome šta se dešava iza vrata laboratorija.
Zašto se životinje koriste za testove?
Industrije koje provode takva ispitivanja često su u mogućnosti da to rade u tajnosti, bez nadzora ili etičke zaštite životinja. Životinje se koriste u nekoliko studija, uključujući estetska, farmakološka, akademska i vojna istraživanja. Svake godine se vjeruje da se više od 115 miliona životinja koristi u istraživanjima širom svijeta. Mnoga istraživanja na životinjama izvode se samo u naučne svrhe, dok su druga propisana zakonom. Prije ispitivanja na ljudima, svi novi lijekovi moraju biti testirani na dvije vrste životinja (glodari i druge vrste) kao što je primjer u Ujedinjenom Kraljevstvu. Neke zemlje, kao što su Sjedinjene Američke Države, nedavno su poduzele mjere za zabranu od ovakvih prisilnih testiranja.
Koje životinje se koriste za testiranja?
Eksperimenti uključuju različite životinje. Iako je većina ljudi svjesna da se glodari kao što su miševi i štakori često koriste, mnogi možda nisu svjesni velikog broja drugih životinja koje se koriste. Primjeri uključuju svinje, konje, zmije, majmune, krave, sove i ovce. Psi su također uobičajene životinje za testiranje, a vrsta beagle je posebno popularna zbog svoje tihe naravi.
Zašto je testiranje na životinjama skriveno?
Istraživanja na životinjama često su obavijena velom tajne. Dok su eksperimenti teoretski kontrolirani, postoji izuzetno mala mogućnost da će se otkriti okrutnost ili kršenje zakona o dobrobiti životinja. Eksperimenti se provode iza zatvorenih vrata, tako da šira javnost ima malo znanja o tome šta istraživači rade sa životinjama. Mnoge kompanije jednostavno rade testiranja za koja smatraju da treba da urade ili su čak i zakonski obavezna da urade, ali je takođe tačno da korporacije i naučne laboratorije ne žele da slike sa ovakvih mjeste procure u javnost jer će ljudi biti nezadovoljni načinom na koji se životinje testiraju, što može dovesti do protesta.
Da li testiranje na životinjama funkcionira? Postoje li alternative?
Mnoga istraživanja na životinjama, posebno ona izvedena za kozmetiku i druge naučne ciljeve, izazivaju velike podjele u javnosti. Testiranje narkotika na životinjama, s druge strane, u velikoj mjeri odobrava javnost i često se smatra neophodnim zlom za liječenje ljudi. Međutim, nekoliko stručnjaka je istaklo da su eksperimenti na životinjama s lijekovima često neučinkoviti i grubi. Analiza iz 2014. objavljena u British Medical Journalu navodi: "Čak i najperspektivniji nalazi iz istraživanja na životinjama često ne uspijevaju na ljudima i rijetko se usvajaju u kliničku praksu." Prema Cruelty Free International (CFI), oko 90 posto lijekova koji daju obećavajuće rezultate tokom testova na životinjama padaju na ispitivanjima na ljudima.
Alternative testiranju na životinjama, kako ih je naveo CFI, uključuju:
Ćelijske kulture (gdje se ljudske i životinjske ćelije uzgajaju u laboratoriju)
Ljudska tkiva (zdrava i bolesna tkiva uzeta od ljudskih dobrovoljaca)
Kompjuterski modeli (repliciranje aspekata ljudskog tijela na kompjuteru)
Volonterske studije (gdje se ljudski volonteri proučavaju sigurno zbog napretka tehnologije)
